Kiša
Sinoć je bila oluja, kakvoj nisam imala sreće do sad da prisustvujem u Beogradu. Nasilno, vetar je želeo ući u moju sobu. Još jednom, jedina sam tu. Jedina budna. Razmišljam kako bi sve, zaista, bilo mnogo podnošljivije da je tu. Uvek kišom On dođe, njegov lik, i mirisom kiše pojavi se njegov miris, kako je nepodnošljivo teška njihova veza sa mnom!
Pored sedam godina, posvetiću i ovo- kišni opis za svaki film u kom si bio, svaki naš film, moju sliku tvog lica, svaki naš izmaštani život. Sada kada se ovakva povezanost prekida, šta mi drugo, do sećanja, preostaje, kaži mi?
4 Komentari |
0 Trekbekovi
Secanja su ponekad najlepsa...
Autor behappy — 13 Maj 2009, 20:35
Cuvaj secanja, kakva god bila.
Autor tangerine — 13 Maj 2009, 20:47
Secanja su najdragocenije uspomene. Ona ruzna vremenom izblede, lepa na svu srecu ostanu. Poz.
Autor nesanica — 13 Maj 2009, 22:53
Da. Shvatam to. Hvala vam. Mnogo.
Autor NevEna — 14 Maj 2009, 00:24