Kiša
Sinoć je bila oluja, kakvoj nisam imala sreće do sad da prisustvujem u Beogradu. Nasilno, vetar je želeo ući u moju sobu. Još jednom, jedina sam tu. Jedina budna. Razmišljam kako bi sve, zaista, bilo mnogo podnošljivije da je tu. Uvek kišom On dođe, njegov lik, i mirisom kiše pojavi se njegov miris, kako je nepodnošljivo teška njihova veza sa mnom!
Pored sedam godina, posvetiću i ovo- kišni opis za svaki film u kom si bio, svaki naš film, moju sliku tvog lica, svaki naš izmaštani život. Sada kada se ovakva povezanost prekida, šta mi drugo, do sećanja, preostaje, kaži mi?
